Predavanje
Krivica i pokajanje
Prof. dr Bogoljub Šijaković
"...To što je čovječanstvo nemoćno da se odupre svojoj moći samouništenja, nameće potrebu za jednim egzistencijalnim stanjem pokajanja. Sve više je onih abnormalnosti – njihova proizvodnja je inače masovna! – koje se prihvataju kao normalnosti. Na drugoj strani, naspram ove masovne abnormalnosti, normalan čovjek bi trebalo da osjeća stid što je uopšte ljudsko biće. Postoje, međutim, razne strategije oslobađanja od stida, naime, izbjegavanje krivice iz egoizma. Jedna je: prebacivanje krivice na drugog, i za tu veoma prisutnu strategiju znamo još iz starozavjetne priče, Adam prebacuje krivicu na Evu, Eva na zmiju i eto nas u počecima svijeta. Druga strategija je: potpuno odbacivanje krivice, a krajnji ishod potpunog odbacivanja krivice je radikalno poricanje zla. Tvrdnja da zlo uopšte ne postoji kao zlo, već da je to neko prirodno stanje stvari, koje mi pogrešno nazivamo zlom, ali, kad nas zlo uvjeri da ne postoji, to je vrhunac zla."
"...Praštanje je suprotnost osveti, i samo žrtva ima pravo da prašta, otuda je Bog, Bog praštanja. Hristos, Žrtva za sve, oprašta sve. Niko osim žrtve ne može da ima nadležnost da prašta, a pogotovo da prašta radikalno zlo."
"...Zato što je Bog milosti, hrišćanski Bog je Bog praštanja. Praštanje nipošto nije zaborav, već samim tim što je praštanje jedan konstituišući odnos, praštanje nema smisla ako ne postoji pokajanje. Tamo gdje nema pokajanja, i gdje ima zaborava, ne postoji odnos praštanja."
"...Više nije potreban nikakav poseban motiv da se dogode loše stvari, a one se događaju gotovo svakodnevno i samo zlo je postalo nemotivisano ako to nije već sastavni dio njegove prirode?!."
Copyright © 2006 by
Christian Cultural Centre
* Za proekciju video i audio zapisa potreban je Windows Media Player
22. aprila 2005. godine, u okviru tribine "Pravoslavni razgovori", a u organizaciji hrišćanskog kulturnog centra, u prostorijama Svete Tekle, održano je predavanje prof. dr Bogoljuba Šijakovića na temu: Krivica i pokajanje.
Iz predavanja izdvajamo pojedine dijelove:
"...Zlo je, u našem vremenu, do kraja banalizovano, naročito je nasilje postalo banalno, a to za posljedicu ima jednu uznemiravajuću moralnu indiferentnost, prema zlu i nasilju. Jednu nedopustivu ravnodušnost koja potiskuje osjećanje odgovornosti i poništava prirođenu sposobnost razlikovanja dobra i zla."