Predavanje

Priča o bludnom sinu - Od otpadništva do povratka

Episkop zahumsko-hercegovački Grigorije (Durić)

"...Ima taj paradoks da kad čovjek zaboravi Boga on obavezno nekako postavi sebe da je božanstvo. Naročito postavi sebe, ako ima neku zemaljsku moć. Vlast je iskušenje, veliko. Tu imate i novac, i moć, i mogućnost da raspolažete ljudskim sudbinama, a onda čovjek, ako nema straha Božijega, ako nema smirenja... Kad čovjek izgubi strah Božiji, onda hiljade nekih drugih strahova mu se pojavljuje. E, onda kad se pojavljuje hiljade strahova, on stalno želi da ih pokrije, da ih sakrije, da ih prekrije, i to uvijek čini tako što pokušava to da nadomjesti, ili lijepim odijelima, ili kolima, ili bilo čime, nekako pokušava da to prekrije, ali to nije baš moguće... To je ono što je iskušenje, dakle, da ono što je prevažno zapostavite i pretpostavite ga nečemu, što je manje važno. To je, ustvari, ono što nam govori Hristos Gospod: “ištite najprije Carstva Božijeg i pravde njegove”, a ostalo će vam se sve pridodati samo."

---

 

---

 

---

 

---

 

---

 

---

 

          11. marta 2005. godine, u okviru tribine "Pravoslavni razgovori", a u organizaciji hrišćanskog kulturnog centra, u prostorijama Svete Tekle, održano je predavanje Episkopa zahumsko-hercegovačkog Grigorija (Durića) na temu: Priča o bludnom sinu - Od otpadništva do povratka.

          Iz predavanja izdvajamo pojedine dijelove:

"...Nama hrišćanima data je velika slava, dato nam je veliko bogatstvo, izlivena je na nas neizmerna milost Božija, a na nama je da učestvujemo na takav način da uvijek i iznova govorimo: Gospode spasi me. Da priznamo, i da kažemo, kao što ćemo pjevatiu svetim molitvama sad u vreme svete velike Četrdesetnice: sagrešismo, bezakonovasmo, sve učinismo, – kako čitamo u velikom kanonu Andreja Kritskog – svaki grijeh, ali, Gospode pomiluj nas. Vjerujući u sv. Jevanđelje, naučeni sv. Jevanđeljem, nadahnuti životom u Crkvi Božijoj, gdje se čita sv. Jevanđelje, mi ćemo uvijek znati da Gospodar od Doma, kome mi idemo, nije Onaj koji nam sudi, nego, Onaj koji nas čeka, Onaj koji se raduje našem povratku, Onaj koji nam sudi po milosti, po blagodati."

"...Za svaki grijeh, za svaku bolest postoji lijek, a on se zove pokajanje. Ako bismo htjeli, opet ukratko, da kažemo šta je to pokajanje, mogli bismo da odgovorimo riječima pomenutog starca Emilijana: “To je povratak u cjelovitost bića.” Povratak, ili, još bolje rečeno, preumljenje, kako i sama riječ prevedena na naš jezik znači, a preumljenje znači promjenu, ali, još više, i uspostavljanje one cjelovitosti, povratak u cjelovitost bića."