Predavanje
Hrišćasnki indentiteti u eri globalizacije
Hrišćansko samosaznanje i informatička kultura
jerej dr Boris Brajović
"...Za naše hrišćansko predanje Bog, svijet, čovjek i život nijesu teme jednog učenja ili naučavanja, već patos askeze, pričešće u zajednici, radosti i preobraženja. To upravo znači, da kako je neko mudro rekao, da se niko ne rađa kao hrišćanin, već on to postaje eklisialnom praksom, tajnom krštenja, pričešćivanja, učestvovanjem i na ovakvim skupovima, dakle, hrišćanska posebnost nije data od prirode bilo kojim darom ili karakterom, već se ona formira u slobodnom izboru svakoga čovjeka. A to znači teološki - zašto okolišiti? - da je ličnost nosilac prirode, bez nje priroda ne bi mogla postojati niti bi se mogla spasiti. Etos ličnosti je ono najdragocjenije što asketski oci mogu ponuditi kao učitelji ovome vijeku. To je novi prijedlog života, koji je suprostavljen svakom individualizmu i atomizmu. Ličnost je ta koja očuvava cjelovitost postojanja, onu jedinstvenost i autentičnost, istinsko biće a ličnost se pojavljuje i otkriva u svome djelovanju i praksi prema drugim bićima u svojoj vezi ili odnosu prema onome ko, kako piše Jovan Damaskin u svojoj Dijalektici. Postojanje jednog bića uvijek pretpostavlja i ukazuje na postojanje drugog. Govoreći Otac mi podrazumjevamo Sina, jer jedan bez drugog ne mogu postojati. Postojanje je sapostojanje, odnos i intimizovanje, prisnost, simpatija i ljubav. To je jedan relacioni pristup u kome onaj drugi nije nešto nasuprot ili naspram onoga apsolutnoga. Dakle, on nije relativizovan, već je on personalno određen kao neodvojiva instancija dijaloškog odnosa. Stajati naspram ili licem ka licem drugog zahtjeva jednu posebnu odgovornost, jedno samosaznanje ili otkrivenje, kojom se objavljuje samo postojanje."
"...A istorija počinje slobodnim Božanskim projavljivanjem kao stvaranjem. Stvaranje čovjeka po obrazu i podobiju Boga, ni iz čega. Kao djela volje Trojičnog Boga je Alfa i Omega svakog antropološkog govora. Međutim, konstatacija da je ontologija ikonična zahtjeva i svoju teorijsku dopunu. Čovjek nije stvoren kao savršeno niti nesavršeno biće, već darovano postojanje određuje njegove ontološke kapacitete, njegov ontološki miraz. To znači da centar te ontologije nije stvaranje po slici i podobiju Božijem, već to što je postojanje darovano kao čin ljubavi i slobode. Bog u svojoj darovnici nije ostao samo na prostoj ponudi stihija i svojstava, već je darovanom postojanju logosnih i umnih bića pridodao i mogućnost slobodnog djelovanja. U granicama teološkog realizma koji slijedi asketsko učenje Pravoslavnog istoka, ova privilegija slobode ili samovlasnosti predstavlja sinergijski konstituent međusobnog saodnošenja Boga i čovjeka. U tom saodnošenju, opštenju i komunikaciji, čovjek se nalazi i djeluje u jednom stvarnom svijetu i jednoj stvarnoj kulturi. Mi se danas ne nalazimo ni u kakvoj krizi, jer kriza i ludilo mogu biti spasonosne, već sada funkcioniše novi model društva, stvaranje stalno novih i novih mogućnosti koje ne zahtjevaju realizaciju. Pazite, budućnost nije ono što će biti već ono što može biti. Društvo mogućnosti je zapravo društvo uslovljenosti."
Copyright © 2006 by
Christian Cultural Centre
* Za proekciju video i audio zapisa potreban je Windows Media Player
1. aprila 2005. godine, u okviru tribine "Pravoslavni razgovori", a u organizaciji hrišćanskog kulturnog centra, u prostorijama Svete Tekle, održano je predavanje ¼åðå¼à dr Borisa Brajovića na temu: Hrišćanski identiteti u eri globalizacije.
Iz predavanja izdvajamo pojedine dijelove:
"...Situacija u kojoj se danas nalazi Crkva u ovom svijetu od samih početaka je bila i ostala bezizlazno protivrječna. Hrišćanska kultura je bila uvijek u jednom stalnom procesu razgrađivanja i izgrađivanja u stalnoj prisutnosti i odsutnosti. Suština je u domenu različitog i neponovljivog a ne istog i ponovljivog. Umjesto Zenonova Kosmopolisa nudio se i izgrađivao Hristov Uranopolis. Ipak, ključno pitanje i tada i sada kakav je to život koji mi moramo pridobiti za Hrista i učiniti ga hrišćanskim. Izazovi današnjeg hrišćanstva ili hrišćanskog obrasca su sasvim drugoga tipa od onoga u kome se odigrao događaj otkrovenja ili sasvim drugoga tipa od onoga koje smo poznavali od prije samo nekoliko desetina godina. Savremene globalne procese koji su svjesno antiasketski, karakteriše jedna potrošačka, tehnokratska, utilitaristička ili demonistička ikona. Ona je stvarana postepenim obogotvorenjem čovjeka i satiranjem čovjeka kao ikone Božije. Današnja kultura prerasta u tehnologiju, u prostor kojim dominira medijska ili informatička realnost. Osnovni zakon istorije je čovjekovo zaostajanje za čovječanstvom. Sve više i sve teže svaku generaciju pritiskaju novim znanjima i utiscima koje ono nije u stanju da usvoji ni u najminimalnijem smislu."